Katedrala sv. Stošije (Bazilika sv. Anastazije)

Prvotna ranokršćanska katedrala bijaše posvećena sv. Petru (neke indicije upućuju na titular sv. Petra i Pavla). U 9. stoljeću tu je pohranjen mramorni relikvijar s natpisima biskupa Donata i pepelom sv. Anastazije, moćima koje je u Carigradu primio zadarski biskup iz ruku bizantskog cara Nikifora. U 10. stoljeću, vremenu u kojem je katedrala još čuvala svoj izvorni izgled, spomenuti car Konstantin Porfirogenet navodi bijele i zelene stupove, drvene freske i čudesne mozaike u našoj crkvi. No, u 12. stoljeću je na njezinom mjestu podignuta vrsna romanička bazilika trobrodne podjele s ukopanom kriptom, podignutim prezbiterijem i galerijama iznad bočnih brodova. Godine 1177. u njoj je boravio papa Aleksandar III. kojeg su Zadrani pratili ulicama grada pjevajući mu laude, pohvalne pjesme, na svome slavenskome jeziku, kako je to zapisao kroničar u papinoj pratnji. S papom je u Zadar dospio i kult sv. Tome Becketa, canterburyjskog biskupa koji je sasječen pred oltarom svoje katedrale. Njegovu smrt Aleksandar III. je proglasio kršćanskim mučeništvom te biskupa proglasio svecem, a Zadar postade jedno od prvih mjesta u Europi na koje se proširio Tomin kult. U 13. stoljeću, katedrala je produžena za 14 m na zapadnoj strani. Tu je rekomponirano njezino romaničko pročelje, ali već s naznakama gotičke umjetnosti. Ipak, oplošjem dominira bogata zidna plastika portala i velike rozete te korniža i slijepih galerija preuzetih s fasade 12. stoljeća. Tek je nad glavnim portalom gotička luneta s likovima Bogorodice s Djetetom i do nje sv. Krševan i sv. Anastazija. Natpis pod reljefom spominje zadarskog nadbiskupa Botuana i godinu 1324. Deset godina kasnije Botuan je naložio podizanje novoga ciborija nad glavnim oltarom a stoljeće potom nadbiskup Molin izgradnju drvenih korskih sjedala pred oltarom, u perimetru romaničkoga prezbiterija. Tada je bila postavljena i oltarna pregrada s Raspećem i apostolima. U to je doba katedrala imala stare orgulje iz 14. i one nove iz 15. stoljeća. Instrumenti nažalost nisu sačuvani. S preuređenjem svetišta u 18. stoljeću ograda je demontirana, a sjedala su razmaknuta do samih kolonada po boku svetišta. Tada je u crkvi izgrađeno novo pjevalište prislonjeno uz pročelni zid. Orgulje na njemu opsežno su preuređeni rad baroknih graditelja. Uz bočne zidove podignuti su tada novi oltari. Osobito je vrijedan veliki oltar sv. Sakramenta na južnom zidu. S ugrađivanjem oltara pred apsidama u dnu bočnih brodova stradale su vrijedne romaničke freske, očuvane tek u skromnim ostacima. Ostaci gotičkih fresaka nalaze se na unutrašnjem licu pročelnog zida, ali i u sakristiji. Ispod kora katedrale trobrodna je kripta presvođena križnim svodovima. U njoj se, podno glavnoga oltara u prezbiteriju, nalazi konfesija s relikvijama triju solunskih svetica sv. Irene, Agape i Hionije. Po boku katedrale rekonstruiran je ranokršćanski baptisterij s romaničkim krsnim zdencem. To je posebno skladan ambijent, po formi građevine upravo jedinstven u kršćanskom nasljeđu. U produžetku je srednjovjekovna sakristija, prostor natkriven gotičkim križnim svodovima, ali zapravo izvorni katekumeneion, ranokršćanska dvorana za poduku vjere, sa sačuvanom apsidom i triforom u tjemenu te mozaikom s prizorom košute i jelena na Izvoru. U riznici katedrale sačuvane su brojne vrijedne umjetnine, (slike, kipovi, relikvijari), velikim dijelom postavljene u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. U Nadbiskupskom arhivu sačuvan je ulomak antifonara iz katedrale 11. stoljeća. U cjelini, bazilika sv. Stošije u Zadru prostorom je najveći i arhitektonskom kompozicijom najrazvijeniji primjer romaničkoga crkvenog graditeljstva srednjovjekovne Dalmacije.